Po završetku obreda vjenčanja u crkvi svatovi su se još malo zadržavali u Sutjesci.  Tu bi nudili rakijom sve redom a ponesi bi nešto i mezeta. Zapjevalo bi se, zaigralo kolo uz šargiju, a nerijetko su se znali i utrkivati na konjima i onda bi se pričalo čiji je konj bio najbrži.

Moralo se požuriti kući da se tamo stigne prije mraka.  Sad se sa svatovima vraćao i mladoženja. Obično bi prije ulaska u selo malo zastali, a jedan od svatova bi dolazio i donosio lijepu vijest o njihovom dolasku.  To je bio aberdžija.  Domaćini bi ga darivali, dali bi mu muštuluk.  Ubrzo za njim su dolazili i ostali svatovi dočekivali su ih pjesmom:

Dobro došli, kićeni svatovi, 
I doveli lijepu djevojku. 
Jeste li se putem umorili 
Jeste l' svoje konje oznojili 
Kaž' te amo što je bilo tamo.

Cijelo selo je bilo napolju a posebno se gledala mlada.  Domaćin, otac mladoženjin, ih je dočekivao i pomagao mladi da siđe sa konja.  Ona bi ga ljubila u ruku i zajedno su kretali ka kući.  Tu ih je čekala svekrva sa svetom vodom.  Poškropila bi mladence i molilo se Vjerovanje.  Mlada bi i nju poljubila u obraz, a onda su išli do kućnog praga koji je bio pokriven nekom finom ponjavom ili tkanim peškirom.  Tada bi se mlada sagnula i poljubila prag.  Ulazili su u kuću i tu bi mlada na trenutak sjela a neko muško dijete od najbliže rodbine bi joj stavili u krilo.  Ona je imala već pripremljen dar kojim bi darovala dijete. Stavljanjem djeteta u krilo izražavala se želja da brak koji je danas sklopljen bude blagoslovljen s puno djece (“Ne daj Bože ljeta  bez djeteta”- kako se govorilo).

Naši stari nisu puno pričali, ali su na ovako zoran način znali pokazati što im je bilo najvrednije i najvažnije-vjera, vrijednost kućnog praga i ognjišta i mnogobrojna obitelj.

Ostali svatovi su još napolju nudili rakijom sve koji su ih dočekali.  Pila se isključivo rakija, samo je jenjga u svojoj ploski nosila zaslađenu rakiju kojom je nudila žene.

Poslije su i oni ulazili u kuću.   Na vratima su opet cure svakom pjevale kao na plačipjeru, a svatovi su plaćali u pirinač.

Sjedalo se za sofre koje su bile postavljne u svim sobam.  Već prije je stigla komora i spremljena je u mladinu sobu.  I tu se sjedilo.  Kuće su bile male, a trebalo je smjestiti sve goste.

Na svaku sofru su se iznosila ista jela. Obično je to bilo ovim redom: kolačići i suho meso, mesne kore, kiseli kupus kuhan sa suhim mesom i pite.  Jelo se iz jedne posude-ćase ili tepsije, a pilo se iz jedne čaše.

Obavezno se nosio kruh i kakva pita (presnac, burek ili maslanica). Donosile su se i tepsije kolača-đuzleme, lutmu ili slatku maslanicu. Tepsije bi se sveži u veliku bošču i žene bi to nosile pod rukom ili na glavi.  Uz piće i jelo veselilo se duboko u noć.  

Mlada je cijelo vrijeme stajala-dvorila-dok su ostali sjedili za sinijama.  Negdje u toku jela iznosila se jabuka. Jedna jabuka je bila mladina, a druga je bila namijenjena curama na pijeru.  U jabuku su se stavljale pare.  Metalni novčići su se zadijevali u jabuku, a papirne novčanice su se zabadale pribadačom (bašlijom s glavom).  Darivanje je počinjalo od starog svata i svakome se pjevalo po imenu:

Oj ti, svate, do naš brate, 
veselo gledaj 
Daruj nama te jabuke, 
darovo te Bog.

Kasnije se umjesto svate govorilo ime onoga (one) kome se pjeva i tako redom svima za sofrom.

Trebalo je nešto platiti i aščama, pa bi se iznosilo tzv. babino meso – pijat sa sirom i suhim mesom u koji se stavljao novac namijenjen aščama (kuharicama).  To se sve radilo uz mnogo šale, igranja i pjesme.

Poslije darivanja u jabuku mladenci su se ispraćali na spavanje – u đerdek.  U sobu su ih pratili jenjga i stari svat.  Jenjga je skidala mladi duvak.  Poškropi bi ih svetom vodom i molilo se Vjerovanje.  Djevojke su im pjevale:

Oj ti Ivo, ti zeleni struče, 
Ti ne ljubi našu Maru muče. 
Izmetni joj jastuk ispod glave  
Podmetni joj svoju desnu ruku 
Okreni je s desna na lijevo 
Nek se znade da sa dragim spava 
Da se ne bi rodu pojadila 
Da je nisi ni prstom dodio 
A kamo li lice obljubio.

Poslije pjesme darivao ih je mladoženja.  Po njihovom odlasku se i dalje pjevalo i veselilo.  Na pjerovima su se okupljali momci iz sela i s jabane koji nisu bili pozvani ali su tu dolazili radi djevojaka i ašikovanja.  Tako su uz pjesmu i kolo počinjale neke nove ljubavi koje će sljedeće godine, prve srijede poslije Marine, biti krunisane brakom.

Vjekoslava Tomić